Knez koji je vladao konavoskom knežijom dolazio je iz redova dubrovačke vlastele, a uz njega su se birali prvotno dva, a kasnije i četiri potkneza ili vojvode koji su od 1435. godine morali biti Konavljani, a njihova dužnost bila je kontrola pogranične straže i prevencija razbojništva.

U Odluci o gradnji kneževog dvora u Sv. Martinu u Konavlima iz 1427. godine, koja se danas čuva u dubrovačkom arhivu, detaljno je opisan izgled dvora te što se u njemu treba nalaziti. Gradnja biva zaustavljena Konavoskim ratom 1430. godine tako da biva izgrađen između 1431. i 1438. godine. Nakon provedenih arheoloških istraživanja utvrđeno je kako je umjesto propisane trokatnice, izgrađena zgrada, nalik na tvrđavu, okružena zidovima s četiri puškarnice na kantunima i za tvrđave karakterističnim nagibom prizemnih zidova, s proširenim dvorištem u kojem su se nalazile kuće za kancelara s jedne, i knežake s druge strane glavnog ulaza.

Razaranje kneževa dvora zbilo se 1806. godine, kada su ga spalili Crnogorci, a tijekom srpsko-crnogorske okupacije 1991.-1992. godine pretrpio je teška i sustavna uništavanja.

Društvo prijatelja dubrovačke starine u namjeri da baštinu Republike obnovi i revitalizira kupuje Knežev dvor u Pridvorju 2016. godine s ciljem da dvor obnovi što je moguće vjernije svom prvotnom izgledu iz 15. stoljeća.