Kada je 1952. godine osnovano društvo građana čija je nakana bila senzibiliziranje široke javnosti za dubrovačko kulturno povijesno nasljeđe – pobuđeno je zanimanje, savjest, ponos i ljubav javnosti u odnosu na veliki broj devastacija naslijeđenog graditeljskog blaga i otuđivanja umjetnina započeto u 19. st. kad se tek bila počela buditi svijest građanstva za povijesne stečevine i njihovo održavanje. Tu pozitivnu energiju nakon II. svjetskog rata usmjerio je u okvire općeg dobra Lukša Beritić (1889-1969), Dubrovčanin, pomorski strojar, entuzijast i zaljubljenik u spomenike svog zavičaja, suosnivač i prvi predsjednik te doživotni počasni predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine. Njegovim svesrdnim nastojanjem, a ugledom istraživača, pisca, operativca (od 1946. do 1960. povjerenik je Konzervatorskog zavoda Dalmacije za Dubrovnik), počasnog konzervatora – Društvo prijatelja dubrovačke starine ugledom i zalaganjem postiglo je povjerenje društvene zajednice te mu je povjereno održavanje i upravljanje najvelebnijim spomenikom Grada, dubrovačkim gradskim zidinama. Jednakom se brigom i marom skrbilo i o stonskim zidinama, jedinstvenom europskom fortifikacijskom sklopu.
Unatoč postojanju zaštitarskih institucija, od 1960. zakonski organiziranoj konzervatorskoj službi u Dubrovniku, važnost i vrijednost, uloga i smisao Društva prijatelja dubrovačke starine nije dvojbena. Štoviše, proteklo razdoblje pokazalo je koliko je Beritićeva zamisao bila vidovita i s pravom utemeljena na povjerenju u ljubav naroda za vlastito kulturno naslijeđe. Potvrdilo se ono što je želio – da o spomenicima brinu volonteri, uz pomoć i nadzor stručnih institucija, unoseći u njihovu zaštitu svijest i savjest dubrovačkog puka. Vrijeme koje živimo možda najbolje potvrđuje tu vizionarsku zamisao.

Prve godine aktivnosti Društva bile su posvećene osposobljavanju razgledanja gradskih zidina koje su bile posve zapuštene zbog gotovo stoljetne zanemarenosti. Prikupljena sredstva odvajala su se prema mogućnostima i za otkup muzejskih predmeta kako bi se oni sačuvali i prezentirali javnosti. Tad se i inicira osvjetljivanje ulica povijesne jezgre feralima, umjesto neprimjerenih i ružnih industrijskih rasvjetnih tijela; osniva se lapidarij, popravlja se Zvonik, obnavljaju se i popločuju ulice te započinju radovi na velebnom stonskom fortifikacijskom sklopu. Obuhvaćene su i mnoge druge djelatnosti, od istraživanja-znanstvenih i terenskih, preko dokumentiranja stanja i otkupa spomenika, do konzervacije, restauracije, restitucije i rekonstrukcije. Ipak, neophodno je navesti one kapitalne zahvate poput: restitucije Luže, tvrđave Revelin 1970-ih godina, obnove zgrade i crkve bratovštine Rozario, te i skalinate koja vodi do dominikanskog samostana, restitucije gradskih mostova, obnove Male i popravka Velike Onofrijeve fontane, konzervacije ostatka cavtatskih zidina, pa čitavog mnoštva zahvata na dubrovačkim i stonskim zidinama i na tvrđavi Sokol u Konavlima.
Sve godine svog postojanja, Društvo je kontinuirano pružalo financijsku pomoć drugim čimbenicima u očuvanju povijesnih spomenika i u izdavačkoj djelatnosti povezanoj s dubrovačkom baštinom. U tu svrhu pri Društvu je osnovan posebni fond, Zaklada Lukša Beritić.