U dvorani Ivana Pavla II. održano je predstavljanje knjige don Nedjeljka Subotića ‘Majstor s našeg mora – život i rad Celestina Medovića’, u izdanju Društva prijatelja dubrovačke starine. O knjizi su govorili urednik, prof. emeritus dr. sc. Antun Karaman i povjesničar umjetnosti Marin Ivanović, uz prigodno obraćanje predsjednika Društva Vedrana Kosovića.

Ideju da se ovaj Subotićev rad objavi inicirali su KUD Mato Celestin Medović iz Kunei njegov predsjednik Branko Meštrović te dr. Bogomil Cezarević, a Društvo prijatelja dubrovačke starine prepoznalo je vrijednost i značenje Subotićeve studije te ju je u monografskom obliku objavilo u okviru svog izdavačkog programa

“Drago mi je da smo kao izdavači mogli podržati ovo izdanje. Zaista bi bila grehota da su ovi tekstovi završili negdje u škafetinu. Osim što svjedoče o Medoviću kao umjetniku, meni je zanimljivo da svjedoče o povijesti, povijesnim odnosima i perspektivi na njega kako ga je vidio njegov prijatelj. Hvala gospodinu Karamanu koji je podupirao ovu ideju, zbog njega smo danas ovdje “poručio je Kosović.

Ova knjiga ujedno je prva monografija o Celestinu Medoviću koju je don Nedjeljko Subotić napisao još davne 1943. godine, ali je spletom okolnosti objavljena tek sada. Priča o slikarevu životu čita se kao roman, a sadržava niz digresija i pikanterija koje ovaj rukopis čine živopisnim i iznimno zanimljivim, a bez ikakvih znanstvenih pretenzija. Knjiga također sadrži i kritički osvrt kojeg je napisao prof. emeritus dr. sc. Antun Karaman naslovljen Subotić i Medović u zrcalu svog i našeg vremena.

Don Nedjeljko Subotić rođen je u Trpnju na Pelješcu 17. rujna 1882. Gimnaziju je završio u Zadru, bogoslovlje kod Male braće u Dubrovniku te u Innsbrucku. Poslije je

studirao sociologiju u Rimu i Zagrebu. Zaređen je 1906. Prvo je bio lektor crkvenoga prava i povijesti u franjevačkoj bogosloviji u Dubrovniku. Godine 1910. prešao je među biskupijske svećenike, no ostao je blizak franjevcima i franjevstvu. Najdulje je, od 1923., bio župnik u Trpnju na Pelješcu. Nakratko je bio rektor Zavoda sv. Jeronima u Rimu, a 1935. prešao je u Splitsku biskupiju kao profesor u bogoslovnom sjemeništu. Potkraj 1944. vratio se u Trpanj, a potom je preuzeo župu u Žuljani, gdje je umro 7. rujna 1950. godine.

Antun Karaman rođen je u Dubrovniku 1945. godine. Diplomirao je povijest umjetnosti i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Zagrebu, a na istom je fakultetu magistrirao i obranio doktorski rad. U Umjetničkoj galeriji Dubrovnik od 1970. do1999. obnaša funkciju ravnatelja, a od 1999. do 2005. muzejskog savjetnika. Od 2005. godine do umirovljenja 2010. bio je profesor na Sveučilištu u Dubrovniku. Organizirao je više stotina samostalnih i skupnih izložbi. U isto vrijeme, napisao je devedeset jedan znanstveni rad te više od dvije stotine i devedeset stručnih radova. Objavio je i osamnaest knjiga i likovnih monografija, a za svoj rad dobio je veći broj odličja, nagrada i priznanja.